Uvodni. Konvencionalni.
Nepoznati
četvrtak, 18. ožujka 2010.
09:16
Previše volim filmove što me navodi da ih gledam jednostavno - pogađate - previše. Počela sam ih zaboravljati, a sakupljene nulaznice iz Cinestara nekim su čudom izgubile boju. Rezultat je očaj - zaboravila sam imena nekih naslova koji su me svojedobno vjerojatno ili ne baš vjerojatno oduševili/iznevjerili. Odlučih se na evidencijski dnevnik s ponešto osobnih, jako pristranih komentara i pojašnjena ono što je mladim, neizvježbanim očima nejasno.
Moj je ukus nemoguće definirati, raznolik je i ovisi ne o mnogo čimbenika, već o apsolutno svemu što vidim, čujem i percipiram. Često se kod gledanja filmova nađem u situaciji da mi samo jedan kadar u potpunosti promijeni mišljenje, a posljedično utječe na cjelokupan dojam. Jako sam senzibilna na vizualne podražaje, shvaćam ih ekstremno subjektivno, no svoja shvaćanja mogu dostatno argumentirati. Volim zanimljivi kadar, no opet fotografska jednostavnost Kill Billa me oduševila. Volim nepretjeranu glazbenu podlogu, ali filmovi velike Grete Garbo ne bi bili niti petica bez dramatičnosti i pretjerano glasnih instrumenata. Volim boje, no opet smirenost (ne)šarenog u Changelingu, ili u nešto nekonvencionalnijem Sin Cityju je genijalna.
Volim zamršene krajeve, skrivene poruke unutar kadra, vježbanje oka i uma. Volim potresno i smireno. Volim dobru priču, ekspresivnu glumu.
Obećajem da ću biti krajnje subjektivna, nimalo nepristrana i stroga!
Moj je ukus nemoguće definirati, raznolik je i ovisi ne o mnogo čimbenika, već o apsolutno svemu što vidim, čujem i percipiram. Često se kod gledanja filmova nađem u situaciji da mi samo jedan kadar u potpunosti promijeni mišljenje, a posljedično utječe na cjelokupan dojam. Jako sam senzibilna na vizualne podražaje, shvaćam ih ekstremno subjektivno, no svoja shvaćanja mogu dostatno argumentirati. Volim zanimljivi kadar, no opet fotografska jednostavnost Kill Billa me oduševila. Volim nepretjeranu glazbenu podlogu, ali filmovi velike Grete Garbo ne bi bili niti petica bez dramatičnosti i pretjerano glasnih instrumenata. Volim boje, no opet smirenost (ne)šarenog u Changelingu, ili u nešto nekonvencionalnijem Sin Cityju je genijalna.
Volim zamršene krajeve, skrivene poruke unutar kadra, vježbanje oka i uma. Volim potresno i smireno. Volim dobru priču, ekspresivnu glumu.
Obećajem da ću biti krajnje subjektivna, nimalo nepristrana i stroga!
0 Comments to "Uvodni. Konvencionalni."
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Objavi komentar